Kakav si mi k'o BFF?!
Prije svega na početku ovog posta bih se zahvalio svima koji su posjećivali ovaj blog. Zahvaljujem vam se prvenstveno zbog riječi hvale na moj e-mail i zbog prekomjerne posjete bloga- više od hiljadu posjeta za nešto više od 48 sati otkad je blog aktiviran. Nadam se da to nešto znači, nadam se da je blog zajedno sa svojim postovima bar kvalitetan toliko da mu se pročita po polovina od svakog posta. Još jednom veliko hvala :)
"Čovjek je čovjeku vuk"
Evo, odmah na početku bih definisao popularni pojam-BFF. Taj pojam, nastao od britanske fraze Best friend forever (to znate naravno da u prevodu znači Najbolji prijatelj zauvijek) koristi se uglavnom, bar ovdje kod nas za potrebu da nekoj osobi pokažeš koliko ti "znači" u opisu na Faceu. Vremenom, ta fraza, izraz, skraćenica, kako god hoćete, izgubila je svoje prvenstveno značenje pa slobodno možemo reći da se prevodi kao BilDe folira frenda. Zar ne? Ili ja griješim u tumačenju pojma, ili ovdje kod nas to Zauvijek traje 2-3 dana, a ako traje sedmicu dana: O' pa vi ste prave prijateljice! Danas BFF-sutra predmet ismijavanja sa nekim drugim njenim BFF-om. Ccc... ništa više od ta tri slova ne predstavlja moj komentar...
I gledam ja tako njih, dođe mi da plačem, suza viri iz oka koliko se ja sažalim na te osobe, osobe koje samo postoje, koje ne žive. Osobe koje nikad neće imati svoje sutra, osobe koje će vječito biti slijepe, koje nikada, nikada neće imati svoje JA, osobe koje će i najobičniji točak od bicikla sa puknutom gumom uspjeti nasankati i na kraju rečenice: osobe koje u glavi pored dva oka, gornje i donje vilice imaju jedno omaleno zrno graška, koje je inače prepolovljeno. Inspiraciju da napišem ovaj post dobih vidjevši odmah prvi dan po objavljuvanju posta o muzici prozivke po popularnom Facebooku: vaki, naki... Samo ti mene prozivaj plavušice mala, baš zbog tog tvog čina moram da ti izrazim jedno veliko Hvala za tvoj uloženi trud da me još više ojačaš i podigneš moju moralnu i karakternu vrijednost. Hvala! ;)
I gledam ja tako njih, dođe mi da plačem, suza viri iz oka koliko se ja sažalim na te osobe, osobe koje samo postoje, koje ne žive. Osobe koje nikad neće imati svoje sutra, osobe koje će vječito biti slijepe, koje nikada, nikada neće imati svoje JA, osobe koje će i najobičniji točak od bicikla sa puknutom gumom uspjeti nasankati i na kraju rečenice: osobe koje u glavi pored dva oka, gornje i donje vilice imaju jedno omaleno zrno graška, koje je inače prepolovljeno. Inspiraciju da napišem ovaj post dobih vidjevši odmah prvi dan po objavljuvanju posta o muzici prozivke po popularnom Facebooku: vaki, naki... Samo ti mene prozivaj plavušice mala, baš zbog tog tvog čina moram da ti izrazim jedno veliko Hvala za tvoj uloženi trud da me još više ojačaš i podigneš moju moralnu i karakternu vrijednost. Hvala! ;)
Svaka čast na super odradjenom blogu i još boljim postovima!Slažem se sa tobom za muziku i ''prijateljstvo'',a o Banjaluci si sve najbolje napisao!Još jednom svaka čast i nedaj da te iko spriječi na putu do uspješnog novinara,pa čak ni neka mala plavušica! :)
ОдговориИзбришиDjidjo samo napred!!!bices ti pravi novinar!!!
ОдговориИзбришиE nek je neko i ovu temu otvorio :)) Svi BFF i braća i sestre a svako svakog mrzi :P
ОдговориИзбришиdobar dobar :D samo nastavi bices dobar novinar,pusti sta ti drugi kazu slusaj svoje srce. <3
ОдговориИзбришиsvaka cast!
svaka cast !
ОдговориИзбришиSvaka čast,samo napred ;))
ОдговориИзбриши