Šta je to što nas spaja?

Svi, baš svi na ovom svijetu su, pogledom u nečije oči, ugledali to nešto. To nešto ni jedan ljudski mozak ne može da shvati, a samim tim ni da objasni. Tačno je da je Crvena Jabuka pokušala objasniti to nešto, i, uradili su to prilično slikovito: "...ima jedna tanka nit, koja čini naše snove i ne da se dirati...". Naša sudbina, a samim tim i pitanje: čije će nas oči očarati, su, sigurno, negdje zapisani i uredno posloženi. Kako i na koji način, kao i ko je pisao "dokumente" tog tipa, niko ne zna. Ja vjerujem da je to nešto zapisano u onom Ništa, tamo gdje se nalazi sva energija, moć, ljubav ili mržnja, sreća ili nesreća. 

Razni "Umovi" su pokušali da objasne ko to kontroliše ljudsku sudbinu, ali, na žalost, čovjeku širokih shvatanja, njihova objašnjenja su nebulozna jer zvuče poput najprostije bajke braće Grim. Isto kao što niko ne zna objašnjenje teorije o Kosmosu kao beskrajnom prostoru, tako ni mi ne možemo znati čije će nas oči očarati. Mi, kao obični ljudi i smrtnici, jednostavno, samo možemo saznati kad je to nešto djelovalo na nas, kad su nas nečije oči očarale. Na žalost, kao ljudi koji nismo slijepi što se tog pravca tiče, znamo, opet na žalost, da će nas te iste oči više puta razočarati i dovoditi do granice bijesa, nekad i mržnje, često ludila. Na svu sreću, to razočarenje prođe brzo, prestajemo biti ludi, opet postajemo ljudi. 

Uvijek, u svakoj životnoj oblasti postoji ono Pozitivno i Negativno, ista situacija je kod očiju. Zašto ratujemo? Upravo zato što neki tamo predsjednik neke tamo države nije ugledao to nešto u očima onog predsjednika sa kojim je pregovarao. Ne dođe uvijek do rata, uz to što ne pronalazi to nešto u očima drugog predsjednika, mora biti tvrdoglav, malo više. I eto, pošto njihove oči ne spaja ta neka nit, svi mi, kao narod (nebitno koji) ispaštamo zbog nečije (ne)različitosti. Da nisu isti, lako bi se dogovorili. Opet, da im je neko drugi bio predsjednik države, možda bi u očima sagovornika uspio pronaći to nešto, ali, sigurno, sa nekim drugim, u ovom slučaju predsjednikom, se ne bi složio u onom u čemu se ovaj, koji im je sad na vlasti, složio. Baš zbog toga, zbog očiju, ratovi se nikako ne mogu izbjeći. 

Ko nam je kriv pa se (ne)pronalazimo? Pitanje je na koje niko ne može dati potpun, dovoljno argumentovan odgovor.