Još jedan post o Prijatelju

Nekad dok nas nije bilo, a znalo se da će nas biti, osobu sa kojom je neka druga osoba djelila  čokoladu neko nazva Prijatelj, i od tada, možda prije nove ere ta riječ ostade među nama. Zašto nam je prijatelj bio onaj sa kojim smo dijelili čokoladu? Pa zato jer je čokolada imala neku vrijednost, baš zato, jer je nije bilo u velikim količinama, bar kod nas, negdje na Balkanu; i ljudi koji su imali nju, čokoladu (a nije ih bilo previše) nisu željeli da je podijele sa "nekim tamo". Oni sa kojima je dijeljena čokolada trebale su nam biti drage ličnosti, mogli smo se pouzdati u njih u svakoj problematičnoj situaciji. 

Više ne želim da govorim o ljudima koji su dijelili čokoladu jer ja nisam bio među njima, ne zato što sam škrt i što ne dam jednu kockicu iste, nego baš zbog toga što nisam živio u takvim vremenima. Možda, možda jesam, ali vjerujte mi, ne sjećam se. Nego, ko nam je ono danas prijatelj? Da nije onaj sa čijim srcem možemo podijeliti produkte svojih osjetila- osjećanja? Ne, to nam nije prijatelj. Zvuči i izgleda više nego čudno i nelogično, ali tako je. Zamislite se malo: koliko je puta neka osoba ili neke osobe sa kojima ste podijelili produkte svojih osjetila pogazila ista i pokazala vam drugu stranu sebe koja ima jako rušilačko dejstvo i koja je pokazatelj skroz suprotne riječi od prijatelj? Puno puta, puno osoba; a kad je puno ne valja, jer u ovom slučaju od viška glava boli. Ne od viška prijatelja, nego od viška neprijatelja, a neprijatelja karakterišem kao osobu koja se pretvara da nam je prijatelj. Juče ih je bilo, ali danas ih je mnogo, mnogo više. Sve to ima i pozitivne strane. Glumci i filmovi se više ne moraju gledati preko platna ili televizora, mi koji smo sa ovih prostora (za one sa "drugih prostora" ne znam) imamo tu (ne)čast da svaki dan pogledamo jednu kolekciju filmova, bolje ili lošije režiranih, zavisi od dana do dana- i to besplatno! 

Opet pitanje, ko nam je prijatelj? To je onaj kojeg je teško naći. On nije ljubomoran, voli sve što ti, voliš sve što on. Koji poštuje i uvažava, kojeg poštuješ i uvažavaš. Koji se trudi da ti pomogne i kvalitetno posavjetuje. Koji bi da umre da bi ti ostao živ! Sve su to više-manje teze iz nekog "kodeksa" o prijateljstvu koje se permanentno ponavljaju svugdje. To je dobro, ali nije dobro iz tog razloga što ih svaka "jedinka" učestalo ponavlja. Evo jedan mali savjet: nikad se ne trudi da za prijatelja uzmeš onoga koji stalno ponavlja gore navedene teze! Zašto? Taj ne vidi dalje od dužine svoje ruke i nije uložio ni jedan minut vremena da malo analizira sebe kao takvog, kao "prijatelja" kojeg samo (ne)kvalitetno glumi. 

U ovom ne baš obimnom tekstu najbitnija je ona ljubomora. Ona je najgora. Često ruši "prave ljubavi" kako većina (sl)kaže; usput, da toj većini kažem- gdje je ljubomora prisutna tu nema ni najsitnije  čestice neke materije kojoj Stari Grci dadoše naziv ljubav. Da se vratim na ljubomoru kao "rušioca prijateljstva". Vidim ja ovi, tako su loši i kvarni, a jedni su od onih glumaca i Homo-sapiensa koji ne vide dalje od dužine svoje ruke, takođe jedni od onih ljubomornih, koji govore, pišu-laprdaju: "Ljubomoran je ko voli!" Ima tu i istine da ne ispadne da samo demantujem. Koje vrste istine? Istine da voli, koga voli-sebe voli. To je ljubomora-stanje ljudske duše u kojem ima više samoljublja nego bilo čega ostalog.