Svijet u meni - svijet oko mene

Dok koračam slijepom ulicom života obojenom u najtamniju nijansu crne i popločanom rupama, udubljenjima i izbočinama, ne osjećam se pohvalno. Dok dišem osjećam da u moja pluća i krv pokušava ući nešto mrtvo i prljavo – vazduh dogme. Mrzim ga! On mi ne pripada, ne pripadam ni ja njemu. Nikad i neće! Ja ga ne želim! Ne želim ga jer hoće da mi bude lažni roditelj – da me usvoji. Hoće da me promijeni. Ne mene toliko, koliko bi želio uništiti ili u srži promijeniti svijet koji stvaram. Svijet u meni.

Pišem. To radim svaki dan, volim to, jer me oslobađa onog ružnog i smrdljivog vazduha. Trenuci u kojima moje pero vlada mojim pokretima me čine najmoćnijom osobom u vasioni, i najslobodnijom. Osjećam se baš onako kako bi se osjećao robijaš kad bi ga na kraju svakog dana na par sati puštali da živi slobodno, bez pritiska zatvorskog čuvara.

Nova planeta i novi svemir koji stvaram svakim novim danom je djelimični odraz svemira u kojem živi moj duh. Po mnogo čemu se razlikuje od ovog svijeta, u kojem živi moje tijelo. Tamo ne postoje određena pravila kojih se moj duh mora pridržavati da bi otišao na bolje mjesto. Ne postoje ni raj i pakao, postoji samo život. Moj duh se prilagodio okolini ideja, rekao je da kažem da mu je super! Kako reče, tamo ne postoji smisao. Svako je smisao na svoj način. Nebo ne mijenja boje, kao što radi ovo iznad Zemlje. Ni ostali stanovnici svijeta kojem ne znam ime ne mijenjaju boje, kao što rade ovi na Zemlji. Eh, da je zemljaninu zakoračiti tamo na jedan dan! Sasvim sam siguran da bi njegovim prvim korakom nastala neka vrsta ekološke katastrofe. Nestala bi sva vegetacija, koju gradi bezbroj dijamanata, svo drveće, koje svake jeseni otpušta lišće od zlata. Dijamanti i zlato su, kažem, normalna pojava. Za njima niko ne pati i ne prolijeva krv zbog istih. Od njih se ne živi, živi se od slobode! Živi se od ljubavi prema različitom, drugačijem. Ulice su bijele i ravne, bez ikakvih rupa i prepreka. Život je sloboda!

Iako znam da ću se čitavog života boriti da svoje tijelo spojim sa duhom pa da žive zajedno i slobodno, neću uspjeti. Neću uspjeti, jer sam makovo zrno u odnosu na zidove kojim je Zemlja opasana. Nikad neću prestati da se borim ne bih li ih spojio! Ionako, ovaj zemaljski život je slijepa ulica, ali malo drugačija. Slijepa ulica kojoj ne vidim kraj.