Malo nas je, al' smo...

Ako se banjalučka humanost jede, najgladniji smo.

Foto: Dejan Đurić

A da je humanost, generalno, jestiva (i besplatna), «Borik» bi bio pun! Budući da je sistem vrednovanja u ovom društvu nešto drugačiji nego što sam mislio, u dvorani Borik sam imao priliku da vidim dvije stotine humanih ljudi (zajedno sa osobljem), koji uživaše u sinoć predstavljenom. I učinjenom!

Ako su ljudi najveće blago ovog grada, sirotinja smo.

Zašto čovjek treba da bude human kada mu je «Grand show» prozor u svijet, a vidjeti balkanske oskarovce doživljaj? Zašto čovjek treba da bude human kada humanost ne znači, jednom u dvije godine, doći pod šator, jesti besplatnu kobasicu i slušati pjevaljku? Da li je to humanost, a ono što je bilo u Boriku skup kvazihumane sekte? Zašto biti human kada možeš gledati Ekrema iz udobnosti fotelje?

Ako je borba za život, borba pojedinca, zašto živimo?

Zašto onda roditelji hrane, doktori liječe? Zašto srna ne odbacuje svoje mladunče po rođenju nego ga napušta kada ono izraste u ono koje može da se izbori za sebe, i za još nekog? Zašto tražiš pomoć čim ti je crijevo nalijevo, a da pomoć pružiš nemaš snage (ili vremena?!)? Izvini, banjalučki mučeniče, kritizeru! Izvini što si imao priliku da umjesto dvije kutije Marlbora daš doprinos životu koji tek treba da počne!

Gledaj sve sa vedrije strane!

Ali kako? Kako vidjeti nešto vedro u praznoj dvorani koja još odzvanja od Karleušine vriske? Možda je tu negdje rješenje problema. Možda organizator nije bio upućen da «Letu štuke» neće pozvati Banjaluku na humanost. Banjaluko daleko si od grada, svjetlosnih godina. Rajo, daleko si od gradske raje. Čovječe, daleko si od čovjeka. Slijepi, pozvan si da proslaviš rođendan koji krunišu «Letu štuke», ignorišeš poziv. Pokazuješ karakter, ljudskost i ograničenost.

Banjaluko, a lijepo si opjevana...

Žalost je, manjina te opjevala! A većina, kritizeri? Kad se proziva i vrijeđa, tražite mane, tu ste; a gdje ste kad se preduzima? Gdje se krijete kada se vaše djelovanje očekuje? Sve je do vas, a od vas, do Ekrema.

Banjalučanine, baš si Ekrem. Ali to ne treba da te čini ponosnim.

Objavljeno na portalu Frontal.ba